Štambuk | O nama
7
page-template-default,page,page-id-7,ajax_fade,page_not_loaded,,qode-title-hidden,qode_grid_1300,footer_responsive_adv,qode-content-sidebar-responsive,qode-child-theme-ver-1.0.0,qode-theme-ver-10.1.1,wpb-js-composer js-comp-ver-5.0.1,vc_responsive

Dobrodošlica

Poštovani,

Dobrodošli na stranice udruge ŠTAMBUK. Biti će nam osobita čast i zadovoljstvo da vas iznesenim sadržajem privučemo na istraživanje vašeg rodoslovlja i zadivljujućoj povijesti našeg plemena. Također ćemo biti ponosni i zahvalni ako se budete uključili u rad udruge i ispuniti i jedan od glavnih ciljeva, a to je okupljanje čim većeg broja članova kako bi čim više rasvijetlili povijest naše loze.

Osnivačka skupština

Osnivačka Skupština udruge Štambuk održana je 29. listopada 2012. godine u Zagrebu u Petrinjskoj 31 s početkom u 19:00 sati.

Sjednici su bili nazočni sijedeći članovi:
Maja Štambuk, Nataša Štambuk, Dario Štambuk, Mario (Ante) Štambuk, Gorislav Štambuk, Matko Štambuk, Mario (Dario) Štambuk.

Dnevni red:
1. Donošenje odluke o osnivanju
2. Donošenje Statuta
3. Izbor članova tijela upravljanja
4. Donošenje odluke o davanju ovlaštenja za zastupanje
5. Donošenje odluke o pokretanju postupka za upis u registar udruga

S lijeva: Matko, Mario, Dario, Nataša, Maja, Gorislav, Mario

Gore s lijeva: Matko, Gorislav
Dolje s lijeva: Mario, Maja, Dario, Nataša, Mario

Predsjedništvo

Mario Štambuk

Predsjednik

MARIO (ANTE) ŠTAMBUK, dipl. ing.
Rođen sam 1.1.1959. godine u Zagrebu. U Selcima na Braču sam proveo dio djetinjstva. Živio sam s mojom dragom nonom od svoje druge do osme godine i svakodnevno smo zajedno odlazili na jutarnju misu. Sjećam se da su Selčani jako pohvalno govorili o tad već pokojnom nonotu Roku (Kocio) koji je bio vrstan majstor klesar. U tom sam razdoblju zavolio Brač i Selca, kamen i more. Vratio sam se u Zagreb i nastavio školovanje. Diplomirao sam na strojarskom fakultetu u Zagrebu. Radim u tvrtki Croatiainspect kao direktor- član Uprave. Bavim se slikarstvom i pomalo kiparstvom. Siguran sam da je to dar koji sam naslijedio s ostalim Štambukovskim genima. Jedan sam od osnivača Udruge.

Dario Štambuk

Dopredsjednik

Rođen sam 7. studenog 1959. u Zagrebu. S otokom Bračem me povezuje porijeklo (otac Mario i svi prethodnici su rođeni u Selcima). Povezuje me i kuća koju je u Sumartinu 1971. počeo graditi djed Kazimir i baka Jelka, a završio otac Mario i majka Zdenka. Ondje ljetujem od malih nogu. U njoj boravimo više puta kroz godinu, a svako ljeto tamo se odmara cijela naša deveteročlana obitelj (supruga Ljiljana i djeca: Iva, Mario, Marija, Matej, Andro, Zdenka i Lucija). Povezuju me i mali maslinici koje s veseljem obrađuje i njeguje cijela moja obitelj. Sestra Darija s obitelji često nam pomaže u branju plodova. Sa Selcima me povezuje i rad na rodoslovlju koji sam započeo 1994. godine u župnom uredu zahvaljujući susretljivosti don Stanka Jerčića a koje danas sadržava više od 1500 osoba rođenih s našim prezimenom. Jedan sam od osnivača zavičajne udruge Štambuk, Selca, otok Brač. Od 2013. u Selcima svake godine organiziramo veliko okupljanje Štambuka, a od 2015. pomažem u organizaciji manjeg okupljanja Štambuka u Lukavcu pokraj Zagreba.

Maja Štambuk

Dopredsjednica

Maja Štambuk, dr. sc. Rođena sam 1947. u Selcima na Braču. Moj otac Ante Tonko pripada obitelji Zorinih s podnadimkom Iz Palaca, a majka Vinka rođ. Ursić je Kumejozinica. Imam brata. Nikicu. On ima Ivanu i Tonka, Ivana ima Šimu, a Tonko ima Mirelu i uskoro moju prvu pranećakinju. Gimnaziju i fakultet završila sam u Zagrebu, ondje se zaposlila i iz Instituta Pilar otišla u mirovinu 2013. Gledajući unatrag, Selca i Zagreb podjednako su obilježila moje odrastanje. Selca su moje malo misto, a Zagreb moje velo misto. Selca su korijeni, obitelj i djetinjstvo, a Zagreb su ljubavi, prijateljstva, posao i krov nad glavom. S podjednakom odanošću pripadam jednome i drugom i oba ta mjesta u mojem životu nikada nisu bila suprotstavljena. Tko kaže da se ne može imati dva zavičaja…može, itekako. I može ih se voljeti, svaki na svoj način i uživati družeći se na Pjaci, u procesiji na Gospu, na Croatii redivivi, okupljanju Štambuka, Radonji, Perivoju kao i na Trgu bana Jelačića, uz Savu, na Gornjem gradu, na Sljemenu, u kazalištima. Suosnivačica sam udruge Štambuk.

Alba Štambuk

Član predsjedništva

Rodila sam se 1961. u Zagrebu. Majka Marija (Maca) je iz Slavonskog Broda, a otac Alberto bio je najmlađi od šestero braće kamenoklesarske porodice Šaronjinih.
Najranije uspomene za Brač vežu mi se za ljetne praznike u Selcima. Mirisi i predmeti u obiteljskoj kući dočaravali su nonu, koju nisam upoznala. Za ljetnih večeri uživali smo raspredati priče i promatrati zvijezde nad Trtorom, koje su zauvijek ostale sakrivene svjetlima naše ulice u Zagrebu. U vrijeme odrastanja, praznike sam provodila pomažući ocu, skrhanom teškim radovima s gradnjom kuće u nenaseljenoj uvali. Kasnije je to zamijenio posao s uvijek oduševljenim gostima. U Zagrebu sam završila školovanje, a uoči rata preselila za suprugom u Brno. Ovdje nam se rodila kći Vanda. Pri prvoj šetnji po Karlovom mostu u Pragu obuzelo me ganuće: vratila sam se korijenima! Trideset godina kasnije, u župi sv. Vojtěcha, tristo metara odavde, pronašli smo prvog Štambuka.
Sa suprugom Ladislavom osnovala sam prvi češki server za privatni smještaj u Hrvatskoj. Otok Brač najzastupljenija je destinacija u njegovoj ponudi.

Nataša Štambuk

Član predsjedništva

Prezime Štambuk, kao i vitalne gene, ponosno sam naslijedila od majke Milojke, ali i pranone, poznate selaške babice Vice. Rođena sam i školovana u Zagrebu, a od 2014. živim u Selcima, radim kao turistički vodič i uživam u blagodatima života na otoku. Odluku o preseljenju na Brač donijela sam nakon višegodišnjeg života u inozemstvu, gradskoj vrevi i smogu. Kao Mišinica pripadam dugom nizu kamenoklesara i samo je pitanje dana kada ću i sama uhvatiti puntalur i šćapadur u ruke. Moje omiljeno prijevozno sredstvo je bicikl: Bračani bi rekli bicikla. Kad ne otkrivam turistima kulturne i prirodne znamenitosti, onda im sigurno negdje otkrivam dobrobiti maslinovog ulja i slasti jadranske kuhinje.

Drago Štambuk

Član predsjedništva

Drago Štambuk rođen je 20. rujna 1950. u sačuvanom krilu obiteljske palače Štambuk (Palazzo Stambucco) u Selcima na otoku Braču. Prva četiri razreda pučke škole završio je u rodnom mjestu, preostala četiri razreda i gimnaziju „Vladimir Nazor“ u Splitu, a Medicinski fakultet na Sveučilištu u Zagrebu. Specijalizirao je internu medicinu, subspecijalizirao gastroenetrologiju i hepatologiju, a od 1983. bavi se u Londonu istraživanjem bolesti jetre i kopnice (AIDS). Od 1991. za vrijeme rata protiv Hrvatske bio je njezin opunomoćeni diplomatski predstavnik u Velikoj Britaniji, od 1995. do 1998. veleposlanik Republike Hrvatske u Indiji i Šri Lanki, a nakon toga u Egiptu i većem broju arapskih zemalja. Doživotni je Fellow Harvardskog sveučilišta. Od 2005. do 2010. hrvatski je veleposlanik u Japanu i Južnoj Koreji, a od 2011. do 2016. u Brazilu, Kolumbiji i Venezueli.
Tiskao je preko 60 knjiga poezije, eseja, antologija i prijevoda, a 1991. utemeljio je svehrvatsku jezično-pjesničku smotru Croatia rediviva ča-kaj-što u svom rodnom mjestu, gdje svakog ljeta nastupaju hrvatski pjesnici iz svih triju jezičnih idioma (čakavskog, kajkavskog i štokavskog), kada se jednog od njih ovjenčava Maslinovim vijencem, a stihovi mu se uklešu na Zid od poezije. Preko 30 godina promiče, kako je naziva, zlatnu formulu hrvatskoga jezika ča-kaj-što. Za vrijeme diplomatskog služenja u Japanu osnovao je međunarodnu nagradu Vladimir Devidé Haiku Award za najbolji haiku na engleskom i njezin je stalni presuditelj. Dobitnik je brojnih međunarodnih i nacionalnih priznanja na području mirotvornog djelovanja, umjetnosti i književnosti. Preveden je na brojne svjetske jezike.

Bruno Štambuk

Član predsjedništva

Bruno Štambuk, rođen je 1946. u Selcima od oca Miroslava Mira (Mišin) i majke Ivanice Nine, rođ. Hržić iz Povalja. Oženjen je Nadom rođ. Vuković s kojom ima troje djece, a danas već i petero unučadi. Otac Miro bio je poznati klesarski majstor i obogatio je selačke crkve svojim radovima. Bruno je Srednju tehničku školu strojarskog smjera završio u Splitu. Godine 1968. zaposlio se u Jadrankamenu i većinu radnog staža na različitim položajima proveo je u tom poduzeću. Od 1985. do 2000. bio je direktor Radne jedinice Jadrankamena u Selcima. Po odlasku iz Jadrankamena vodi jedno kamenoklesarsko poduzeće u Nerežišćima. Od 1996. g. bio je aktivan u Mjesnoj zajednici Selca i u KUD-u Hrvatski sastanak 1888. Funkciju načelnika općine Selca obavlja u razdoblju od 2000. do 2005. godine. Predsjednik je i DVD-a i jedan od osnivača Puhačkog orkestra KUD-a HS1888. Godine 2005. inicirao je osnivanje Kluba dobrovoljnih davatelja krvi u općini, koji svake godine uspješno organizira akciju prikupljanja krvi brojnih davatelja. Pod „stare dane“ otkrio je u sebi štambučki klesarski talent i vrlo ustrajno kleše u svojoj konobi.