MARIO (ANTE) ŠTAMBUK, dipl. ing.
Rođen sam 1.1.1959. godine u Zagrebu. U Selcima na Braču sam proveo dio djetinjstva. Živio sam s mojom dragom nonom od svoje druge do osme godine i svakodnevno smo zajedno odlazili na jutarnju misu. Sjećam se da su Selčani jako pohvalno govorili o tad već pokojnom nonotu Roku (Kocio) koji je bio vrstan majstor klesar. U tom sam razdoblju zavolio Brač i Selca, kamen i more. Vratio sam se u Zagreb i nastavio školovanje. Diplomirao sam na strojarskom fakultetu u Zagrebu. Radim u tvrtki Croatiainspect kao direktor- član Uprave. Bavim se slikarstvom i pomalo kiparstvom. Siguran sam da je to dar koji sam naslijedio s ostalim Štambukovskim genima. Jedan sam od osnivača Udruge.

Maja Štambuk, dr. sc. Rođena sam 1947. u Selcima na Braču. Moj otac Ante Tonko pripada obitelji Zorinih s podnadimkom Iz Palaca, a majka Vinka rođ. Ursić je Kumejozinica. Imam brata. Nikicu. On ima Ivanu i Tonka, Ivana ima Šimu, a Tonko ima Mirelu i uskoro moju prvu pranećakinju. Gimnaziju i fakultet završila sam u Zagrebu, ondje se zaposlila i iz Instituta Pilar otišla u mirovinu 2013. Gledajući unatrag, Selca i Zagreb podjednako su obilježila moje odrastanje. Selca su moje malo misto, a Zagreb moje velo misto. Selca su korijeni, obitelj i djetinjstvo, a Zagreb su ljubavi, prijateljstva, posao i krov nad glavom. S podjednakom odanošću pripadam jednome i drugom i oba ta mjesta u mojem životu nikada nisu bila suprotstavljena. Tko kaže da se ne može imati dva zavičaja…može, itekako. I može ih se voljeti, svaki na svoj način i uživati družeći se na Pjaci, u procesiji na Gospu, na Croatii redivivi, okupljanju Štambuka, Radonji, Perivoju kao i na Trgu bana Jelačića, uz Savu, na Gornjem gradu, na Sljemenu, u kazalištima. Suosnivačica sam udruge Štambuk.

Rodila sam se 1961. u Zagrebu. Majka Marija (Maca) je iz Slavonskog Broda, a otac Alberto bio je najmlađi od šestero braće kamenoklesarske porodice Šaronjinih.
Najranije uspomene za Brač vežu mi se za ljetne praznike u Selcima. Mirisi i predmeti u obiteljskoj kući dočaravali su nonu, koju nisam upoznala. Za ljetnih večeri uživali smo raspredati priče i promatrati zvijezde nad Trtorom, koje su zauvijek ostale sakrivene svjetlima naše ulice u Zagrebu. U vrijeme odrastanja, praznike sam provodila pomažući ocu, skrhanom teškim radovima s gradnjom kuće u nenaseljenoj uvali. Kasnije je to zamijenio posao s uvijek oduševljenim gostima. U Zagrebu sam završila školovanje, a uoči rata preselila za suprugom u Brno. Ovdje nam se rodila kći Vanda. Pri prvoj šetnji po Karlovom mostu u Pragu obuzelo me ganuće: vratila sam se korijenima! Trideset godina kasnije, u župi sv. Vojtěcha, tristo metara odavde, pronašli smo prvog Štambuka.
Sa suprugom Ladislavom osnovala sam prvi češki server za privatni smještaj u Hrvatskoj. Otok Brač najzastupljenija je destinacija u njegovoj ponudi.

Rođen sam 1946. u Sumartinu na otoku Braču, u kojem sam završio prva četiri razreda osnovne škole. Od 5. do 8. razreda osnovnu školu pohađao sam u Selcima, a stanovao sam kod none Jožepine Ursić dok je moj nono Klement bio u SAD-u, tako da me za Selca veže moje djetinstvo i školovanje. Tehničku školu strojarskog smjera završio sam u Splitu, a Strojarski fakultet u Rijeci 1971. U Rijeci sam se zaposlio u tvornici motorne opreme “Rikard Benčić“, koja je proizvodila pumpe za ubrizgavanje goriva u diesel motore. Na Strojarskom fakultetu u Rijeci sam i magistrirao iz područja regulacije brzine vrtnje diesel motora.
U braku s pok. Ljubicom Štambuk rođ. Mičetić, dobili smo četvero djece: Anu, Viktora, Marka i Josipa. Svako ljeto dolazimo na Brač: u Sumartin, u kuću mojih roditelja i u Selca, u kuću moje none i nonića. Moji unuci školske dobi se cijelu godinu vesele dolasku u Selca u kojima osim ljeta provode i božićne i uskrsne blagdane. Moja kći Ana i nećakinja Margita su 1980-ih godina, dok su još bile u srednjoj školi, istraživale rodoslovlje uz pomoć don Stanka Jerčića i pok. Vjerka Štambuka. Moj dide Ante Štambuk ( meštre Tone) rođen u Selcima, bio je vrsni klesar, i organizator rada u kamenolomu. Prvi je otvorio kamenolom na području k.o. Sumartin u“ Planiku“ , te je sa svojim pomoćnicima izradio i isklesao kamen iz kojeg je izgrađena crkva u Sumartinu. Kvaliteta rada je i danas nakon više od 100 godina vidljiva. Između dva svjetska rata zapošljavao je do 30-ak radnika iz Selaca. Rad u kamenolomu nastavio je moj otac Petar Štambuk, koji je izvodio fine radove u kamenu sve do 1960. Moji preci bili su vrsni kameno klesari iz Selaca, što me ispunjava ponosom na njih.
Od 1988. bio sam zaposlen u Hrvatskoj gospodarskoj komori-Županijskoj komori Rijeka, sve do umirovljenja 2011. Bio sam dopredsjednik Hrvatske demokršćanske stranke. U Županijskoj skupštini Primorsko-goranske županije u tri mandatna razdoblja bio sam izabran za Županijskog vijećnika, a bio sam i u četiri mandatna razdoblja izabran za člana ili predsjednika Županijskih odbora. Godine 2001. položio sam pri Ministarstvu pravosuđa ispit za stečajnog upravitelja, pa sam od tada obavljao i dužnost stečajnog upravitelja u više trgovačkih društava, kao i dužnost povjerenika za trgovačka društva u postupcima predstečajne nagodbe, nastojeći im pomoći da ne završe u stečaju. I danas sam stečajni upravitelj na listi Ministarstva pravosuđa, kako bih završio sve sudske parnice, koje prate stečajne postupke. Kroz rad u Tvornici i HGK, bio sam povezan s inovatorima i njihovim udrugama iz Primorsko goranske županije nastojeći im pomoći da ostvare svoje inovacije prvenstveno u Hrvatskoj.

Rođen sam u Splitu, 21. travnja 1966. g. Sin sam Vladimira i Anke Štambuk (rođ. Šćepanović, iz Gornjega Humca). Pripadam „Žurinima“ i imam samo jednog brata, Gorana. Oženio se za Romanu Štambuk („Mišini“), kći Josipa (Pino) i Tanje Štambuk; i s njom ima dvoje djece: Pina i Ritu. Prve 33 godine svoga života proveo sam u Selcima, na Braču. Srednjoškolsko obrazovanje sam stekao u Pučišćima na Braču te u GŠC-u Ćiro Gamulin u Splitu, gdje sam završio za smjer geodetskog tehničara. Radio sam u DD-u Jadrankamen, u Selcima i u Pušišćima do 2000. g., kada sam se odlučio na redovnički život u isusovačkom redu. Nakon završetka dvogodišnjega novicijata u Splitu, u Zagrebu sam završio studij filozofije (2004) te 2009. studij teologije te sam iste godine zaređen i za svećenika. U Rimu sam 2016. postigao licencijat (magisterij) iz ignacijevske duhovnosti, na Papinskom sveučilištu Gregoriana. Momentalno svoju službu duhovnika obavljam u Osijeku (od 2018. g.). Do sada sam ljeti redovito odlazio u Selca gdje sam odrastao i kao član Udruge sudjelujem u njezinu radu.